utorak, 5. prosinca 2017.

Solitary bees / Solitarne pčele



Solitary bees / Solitarne pčele

Most people are familiar with honey bees and bumblebees, but look closely and there are smaller furry bees moving from flower to flower. Zeljko Serdar from Croatian Center of Renewable Energy Sources (CCRES) gives this concise guide to solitary bees…

There are around 20,000 described bee species worldwide. Most of these bees are known as solitary bees with only 250 bumblebee species, 9 honey bee species and a number of social stingless bees worldwide. In Croatia we have around 270 species of bee, just under 250 of which are solitary bees. These bees can be amazingly effective pollinators and as the name suggests tend not to live in colonies like bumblebees and honey bees.

Solitary bees in Croatia are highly diverse, therefore so are their nesting habits. The majority of species nest in the ground, excavating their own nest. The female builds the nest by herself. She chooses a suitable piece of ground in which to nest and uses her body to dig out a nesting chamber in the ground. She adds pollen to the chamber, which is often moistened with nectar, and lays an egg. She then seals off that section of the nest before moving onto the next chamber. Although most solitary bees nest solitarily, in suitable nest sites you often find aggregations of nests. There are also a number of species in Croatia that nest in the ground but create turrets over their nests, these are often very distinctive.



Da bi voćke imale plod, moraju biti oprašene, a to se kod različitih vrsta voćaka postiže na različite načine. Jezgričave vrste (jabuka i kruška) i neke koštičave vrste same su po sebi neplodne, pa moraju biti oprašene peludom neke druge sorte. Uz pčele, tome mogu pridonijeti i drugi kukci: bumbari, ose, leptiri ili kornjaši.
Najpoznatija je pčela medarica koja živi u košnici. U proljeće izlijeće kada su temperature zraka više od 12*C, aktivna je na 15*C, a najaktivnija na 20*C. Letačice donose nektar, hranu za maticu i podmladak. Opskrbljene rezervom hrane pri nižim temperaturama  od 12*C ne moraju van iz košnice. Njihova brojnost u voćnjaku može se regulirati brojem postavljenih košnica.
Bumbari su također dobri oprašivaći. Postoji veliki broj vrsta: livadski, šumski, planinsko-šumski, vrtni, voćni i drugi. Pojedine vrste bumbara žive u tlu, druge vrste žive iznad površine tla. Imaju krupno tijelo prekriveno dlakama. U proljeće se javljaju pri temperaturi od + 5*C, što je od osobite važnosti za oprašivanje ranih vrsta voćaka. Međutim, u proljeće u vrijeme cvatnje, bumbara je premalo i dok ojačaju svoja legla cvatnja je često već završena. Zato se preporuča postavljanje košnica za bumbare u blizini voćnjaka. Ali mi danas pišemo o jednoj vrsti pčele koja puno radi a malo se o njoj govori, solitarna pčela.



Solitarne pčele vrhunski su oprašivači voćaka. Nalaze se tu oko nas, ali ne primjećujemo ih. Miroljubljive su i ne ubadaju. Važnu ulogu u voćnjaku  imaju i pčele rezačice, koje gnijezda grade od dijelova lista. Svojom leglicom odrežu dio lista točno i precizno, pa ih zovu i pčelama krojačima. Solitarne pčele ne žive u košnicama, ne roje se, nemaju maticu, niti radilice, već sve rade same. Stoga ih zovemo samotarke, zidarice jer svoja gnijezda pregrađuju i zatvaraju blatom.
Zovemo ih i "najboljim pčelama voćnjaka" jer se pojavljuju rano u proljeće kada se mogu vidjeti na tek rascvjetanim pupovima voćaka. Brojnost tih pčela u prirodi ovisi i o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda. Solitarne pčele iz roda Osmia zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama bambusa ili barske trstike Phragmites australis, kojom su se nekada pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorima drvenih, te zidovima neožbukanih kuća. Odrasle jedinke solitarne pčele pojavljuju se u proljeće, najčešće s pojavom prvih cvjetova vrbe i voćaka. U prirodi je izlijetanje odraslih jedinki postupno. Aktivne su tijekom cvatnje voćaka pri temperaturi od 8*C dok ostale vrste još spavaju. Mužjak u proljeće izlazi prvi, sitniji je od ženke, duljine od 7-10 mm, a ženka od 8-16 mm duljine. Mužjak ima dulja ticala od ženke. Glava i grudni dio crni su, a trbušni dio smeđe žut. Tijelo ovih pčela prekriveno je gustim dlakama, pogotovu s trbušne strane. S pomoću tih dlaka solitarna pčela sakuplja pelud po cijelom tijelu i prenosi ga s cvijeta na cvijet, a potom i u gnijezdo, gdje sprema hranu za svoje potomstvo. To se događa od ožujka do konca svibnja, pa i u lipnju. Tijekom 10-12 tjedana života ženke ostave svoje potomstvo i uginu. Kad ženka solitarne pčele iz roda Osmia nađe tunel pogodan za zasnivanje gnijezda, najprije ga očisti, a zatim na dnu tunela napravi pregradu od blata. U odabrani i pripremljeni tunel donosi pelud i nektar te na to položi jaje. Na određenom razmaku ponovno pregradi tunel blatom, te nastavi kompletirati sljedeće ćelije istim redosljedom: pelud, nektar, jaje, pregrada od blata. U pogodnom tunelu solitarna pčela izgradi najčešće 6-8 ćelija, a može izgraditi i do 15, ovisno o dužini tunela. Najpogodniji je tunel dužine 10 do 12 cm, a optimalan je promjer otvora od 8 mm do 10 mm. Na ulazu u tunel ova pčela ostavi 2 cm slobodnog prostora za ulijetanje i izlijetanje i na koncu otvor zatvori debelim čepom od blata. Iz jaja se, u ovisnosti o temperaturi, za nekoliko dana izlegne ličinka. Kad ličinka potroši hranu, prelazi u stadij predkukuljice, a potom izgrađuje svoj svileni kokon. Koncem kolovoza ili tijekom rujna u kokonu se iz stadija kukuljice preobrazi u odraslu pčelu, koja, ovisno o temperaturi, izlijeće van u proljeće idu godine.

Čovjek je narušio biološku ravnotežu, uništava biološku raznolikost, onečistio je okoliš, te utjecao na smanjenje broja ovih korisnih pčela u prirodi. Sve manji broj drvenih kuća, gdje su solitarne pčele nalazile svoje stanište, primjena novih građevinskih materijala uz već spomenuto ugrožavaju opstanak ovih vrsta. Posljednjih godina primjećeni su neki zdravstveni problemi. Jedan dio kokona iz bambusa ili trske se ne izleže i ostane u njoj. Ta cjevčica slijedeće godine ne bude prihvaćena kao stanište u koje će solitarne pčele odlagati jajašca, nego se moraju ukloniti iz prostora kolonije, uzgajališta. Zbog čega se dio kokona ne razvije u zdravog kukca još nam nije poznato. Ovi problemi smanjenja solitarnih pčela mogli bi izazvati veće ekološke i ekonomske poteškoće ukoliko im ne pomognemo. Ta mala i plemenita bića zaslužuju da čovjek i društvo prema njima bude daleko osjetljiviji nego što je danas. Postoji više razloga zašto trebamo čuvati solitarne pčele. Prije svega solitarna pčela leti pri nižim dnevnim temperaturama nego pčela medarica. Učinkovitost pri oprašivanju voćaka jedne ženke solitarne pčele može se usporediti sa učinkovitošću 120 letačica pčele medarice. Za oprašivanje 1 ha komercijalnog nasada jabuke potrebno je 500 ženki solitarne pčele ili 3 košnice pčela medarica s ukupno 60.000 radilica.
Osobita je njezina korist u oprašivanju kruške. Naime, cvijet kruške luči miris amin koji pčela medarica baš i ne voli. Solitarne pčele ne preferiraju određenu vrstu cvijeta, bitno je da je voćka blizu, tako da su pogodnije za oprašivanje nasada kruške. Ne smijemo smetnuti s uma da solitarna pčela, leti uokrug 200 do 250 m od svog gnijezda, kućice. Stoga je za efikasno oprašivanje voćnjaka raspored kućica od velike važnosti. Kućice mogu biti od bambusa  barske trstike Phragmites australis, izbušenih drvenih blokova, siporeks blokova i šupljikave cigle.
U blizini voćnjaka dobro je postaviti natkrivena staništa od drveta, gdje treba postaviti bambus, barsku trstiku, zemlju, pijesak i vodu ili pak gotove kupljene kućice.
Solitarne pčele nisu u nikakvoj konkurenciji sa pčelom medaricom ili pak bumbarima. Dapače, njihovim zajedničkim radom povećat će se broj plodova u voćnjacima. No, ne smijemo zaboraviti da je oprašivanje samo jedan od čimbenika koji utječu na urod naših voćaka.



Solitary bees conclusion:

Vary considerably in size, appearance and where they choose to nest. Roughly 70% are called mining bees and nest in underground burrows. Bees that nest in houses are called cavity nesting bees.
Do not live in colonies, produce honey or have a queen.
Do not produce wax to construct the cells inside the nest instead different species use different materials to construct their cells and nests.
Drink nectar directly from the flower and spend most of their time collecting pollen which is mixed with a small amount of nectar as food for their young.
Are fantastic pollinators: a single red mason bee is equivalent to 120 worker honeybees in the pollination it provides.
Do not have pollen baskets for carrying pollen, meaning that each time they visit a flower they lose far more pollen than social bees, which makes them much better pollinators
Provide each larvae with everything it needs but they do not tend to the young as they grow and never get to see their offspring emerge.
Are non-aggressive and do not swarm.
Safe around children and pets.

Korištena literatura:
Hintermeier, H., Hintermeier, Margit (2002): Kinderzimmer für Mauerbiene und Lehmwespe, Kraut&rüben, 5/02: 34-35.
O'Toole, C. (2000): The Red Mason Bee, Osmia Publications, Oxford.
Ševar, Marija (1999): Pčele samotarke i Osmia cornuta
br. 24: 7-8. , potencijalni oprašivači voćaka, Bilten HZPSS, Osmia rufa
http://www. digilander.libero.it/ vierka/imaggini

Zeljko Serdar, Croatian Center of Renewable Energy Sources (CCRES)

Nema komentara:

Objavi komentar